Predturistička Opatija
Saživjeti se sa "starom" Opatijom znači uroniti u ulični raster bitno
različit od današnjeg. Ako bismo se danas zaželjeli prošetati
predturističkom glavnom ulicom, čekao bi nas niz iznenađenja.
Najsjeverniji dio "pra-Ulice maršala Tita" imao je isti tok kao i danas:
od Škrbića do Tržnice vrijeme je diralo ljude i zgrade, ali ulicu ne.
Međutim, dalje već treba zagaziti u neugledni sporedni kvart Radničke
ceste, zavijajući s Mrkata u brdo, proći između Barića i Riječke banke i
spustiti se do Ribarskog trga (Piazza vecchia) iza današnje foto-radnje
Luigi. Na ovom se mjestu prodavalo ribe, voće i povrće davno prije
izgradnje Tržnice našeg vremena.
Stiješnjena između vila Dalibor (s
pisarnom "Družbe svetih Ćirila i Metodija za Istru" i stanom Viktora Cara Emina)
i Ertl (kasnije, po vlasniku pekaru, Rosenberger) s jedne, a Ježice s
druge strane, stara se glavna ulica u luku dizala do trga zvanog
Stendardo, po zastavi koju bi ovdje izvjesili o blagdanu. Tu, na
križanju s današnjom Ulicom sv. Florijana, još do pred par desetljeća
Učkari su prodavali drvo i ugljen s oprćenih magaraca. Spuštajući se u
nastavku Ulicom sv. Florijana, stara glavna ulica odvela bi nas dalje,
do hotela Palme: ovdje se vraćamo na M. Tita i na glavnu ulicu današnje
Opatije. Ali već pod kavanom Paris opet moramo skrenuti, u usku Teslinu
ulicu.
Druga arterija Opatije, spoj dviju i opet danas živućih ulica – E.
Kumičića i Vrutki, bila je najdulji cestovni kontinuitet, presječen tek u
našem stoljeću izgrađenom Novom cestom tisuću devetsto i osme godine Prečica koja je
povezivala razilazeće tokove E. Kumičić-Vrutki i donja ulica pra-M.
Tita nakon bifurkacije nedaleko tržnice, bila je današnja Ulica sv.
Florijana ex M. Gorkog.
Kuće stare Opatije nisu bile grupirane samo oko tih prometnica, već
su dijelom slijedile i davnu logiku bježanja od obale koja izlaže mnogim
opasnostima. Izrazito velika skupina kuća tako je činila Jelenkino ili
Jelenkinu Vas, za tadašnje relacije samostalno naselje smješteno oko
sjevernog dijela današnje Ulice B. Želea s nastavkom prema Putu u Bregi i
Ulici E. Bošnjaka. Ovdje je na razmjerno maloj površini bilo
koncentrirano oko 25% opatijskih kuća – na mjestu najudaljenijem od
crkve Sv. Jakova, a značaj "naselju" svakako je davala i krčma Matije
Dujmića na broju 88.
Dakako, unatoč svim zahvatima koje je turizam nametnuo licu grada,
poneka fasada iz starije ere oduprla se vremenu, ostajući često okrenuta
užom stranom moru, kako su propisivale regule zaštite od gusarskog oka.
Premda su mnoge kuće, obilježene na jedinom predturističkom
katastarskom planu (1820.), nestale, kao, recimo, kuće na mjestu
današnje fontane na Slatini, ili kuća Paskvalea Jačića pred glavnim
ulazom u hotel Imperial, ili kućerak Jurkovića Suca na mjestu betonskog
kupališta pred vilom Amalia, mnoge su se održale na svom mjestu,
preživješi obilate rekonstrukcije i proširenja. Takva je kuća na adresi
M. Tita 78 (Maxi-bar), čitavo jezgro oko Vrutki 23-27 (možda najstarije
stambeno jezgro Opatije uopće, gdje su se nastanili prvi kolonisti iz
porodice Giusti, u blizini potoka Vrutki i na ivici crkvenih zemljišta),
ili kuća na adresi Teslina 4. Kuća Vrutki 15, uz kuću Šikićevih nad
parkiralištem na Tržnici, sačuvala je za Opatiju iznimno rijetki "shod"
(ulaznu natkrivenu platformu), a Sv. Florijana 12, gdje je rođen pjesnik
Zoran Kompanjet i gdje živi pjesnikinja Marija Trinajstić, iza debelih zidova i pod niskom tavanicom još uvijek ima kuhinjsku "napu" (odvod za zrak) nad starinskim štednjakom.
Prošetati se tom "starom" Opatijom Vrutki, Jelenkine Vasi,
Strojbarića, Križišća i Sv. Florijana, znači udahnuti miris ručkova,
osluhnuti obiteljske raspre i zaviriti u svakodnevicu potomaka onih koji
Opatiju nisu mogli izgraditi, ali su je zato oduvijek održavali svojim
žuljevima kao poklonjenu rijetku biljku u vlastitom vrtu.
Hrvatska
